Razgovor s dr. sc. Petrom Predoević Zadković
RiMah
Naša sugovornica Petra Predoević Zadković rođena je 1984. godine u Rijeci. Godine 2010. završila je diplomski studij na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Rijeci stekavši akademski naziv profesor povijesti umjetnosti i povijesti, a u ožujku 2023. godine, naziv doktora znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, znanstvenoga polja povijesti umjetnosti. Tada je obranila disertaciju pod naslovom Urbanizam srednjovjekovne Rijeke i to na Poslijediplomskom doktorskom studiju Humanističkih znanosti na Sveučilištu u Zadru, (mentorica prof. dr. sc. Marina Vicelja-Matijašić, Sveučilište u Rijeci, komentorica pok. doc. dr. sc. Marijana Kovačević, Sveučilište u Zadru). Zaposlena je u Osnovnoj školi Trsat te je trenutno v. d. ravnateljica škole.
S obzirom na to da je urbani prostor Rijeke važna istraživačka tema i Centra za istraživanje srednjovjekovne baštine Jadrana razgovor s dr. sc. Petrom Predoević Zadković ponudio nam je neke nove spoznaje u pristupu i obradi građe ove kompleksne teme. Prije svega zanimao nas je metodološki pristup?
Petra Predoević Zadković
Istraživanje srednjovjekovnog urbanizma Rijeke, već je na samom početku, pretpostavilo jedan složen proces rekonstrukcije nečega što je očuvano u vrlo skromnim oblicima. Rijeka je grad čije je povijesno gradsko tkivo doživjelo brojne promjene, rušenja i degradacije te čija je srednjovjekovna arhitektura u najvećoj mjeri iščezla, ili je gotovo u potpunosti izmijenjena pregradnjama. Stoga je za istraživanje odabran interdisciplinaran pristup, povezivanje metodologije povijesti umjetnosti s relevantnim povijesnim i arheološkim spoznajama. Upravo me je metodološki pristup, ali i zbog specifičnosti teme, mogućnost istraživanja arhivske građe, privuklo istraživanju.
RiMah
U pristupu temi korišteni su brojni pisani izvori? Koji su, ukratko, bili najvažniji primarni pisani izvori tijekom istraživanja?
Petra Predoević Zadković
Zbog nedostatka materijalnih slojeva potraga za odgovorima na istraživačka pitanja o urbanističkom razvoju srednjovjekovne Rijeke morala je poći od dostupnih pisanih izvora. Stoga su, kao primarni izvori na kojima se temeljilo istraživanje, odabrani pisani izvori, tj. sačuvane notarske knjige riječkih notara i kancelara Antuna de Renna i Dominika Ravizze, dokumenti Samostana reda pustinjaka sv. Augustina u Rijeci te Riječki statut, koji se danas čuvaju u Državnom arhivu u Rijeci.
Provedena historiografska istraživanja pokazala su da se radi o građi koja je još uvijek nedovoljno istražena i da podaci, koji se mogu iz nje izlučiti, pružaju nove spoznaje o srednjovjekovnom urbanizmu grada i njegovim spomenicima.
U rekonstrukciji gradskog prostora su, tako, korišteni povijesni podaci iz različitih vrsta sačuvanih dokumenta poput: kreditnih ugovora, zapisa o javnim dražbama zaloga, potvrda dugovanja ili isplata nakon kupoprodaje, sporova, prosvjeda ili dogovora oko nekretnina, odredbi gradskog vijeća, odnosno statutarnih odredbi, darovanja, oporuka i dr., koji nisu istovremeno i najbolji izvori za istraživanje povijesti urbanizma. To ponajprije proizlazi iz nedostatka i kronološkog diskontinuiteta pisanih izvora.
Dokumenata koji su relevantni za razvoj riječkog urbanizma sve do 15. stoljeća gotovo da nema, a tome se pridodaje i diskontinuitet pisanih izvora u razdoblju između 15. i prvih desetljeća 16. stoljeća, razdoblja koje nudi najbrojniju građu i najviše podataka za ovu temu. Nadalje, otežavajuća okolnost u istraživanju je i njihova „pravna narav“, odnosno različitost i neujednačenost podataka koji su iz izvora izdvojeni. Teško je bilo izdvojiti samo određeni urbanistički element s obzirom na to da se svaki podatak iz dokumenata trebao tumačiti i usporednom analizom s arhivskom kartografskom građom, te spoznajama arheoloških, konzervatorsko-restauratorskih odnosno povijesno umjetničkih istraživanja.
S jedne strane nalazimo se pred izvorima koji pružaju nove podatke, ali s druge strane onemogućuju istraživanje i prikaz razvoja i mijena „urbane slike“ srednjovjekovnoga grada u očekivanom linearnom slijedu. Stoga sam odabrala „širi“ pristup koji kao rezultat istraživanja predstavlja izvore, te nudi detaljni prikaz njihovog sadržaja u kojem se mogu prepoznati faze urbanističkoga razvoja srednjovjekovnoga grada, na temelju boljeg poznavanja njegovih sastavnica, niza obrambenih, javnih i sakralnih zdanja i prostora te stambenih građevina i različitih gospodarskih objekata i prostora.
RiMah
Što je s uspostavljanjem povijesnoga okvira na temelju izvora?
Petra Predoević Zadković
Istraživanjem je uspostavljen i nužan povijesni okvir, kritičkim iščitavanjem različitih izvora (i autora), a s obzirom da ne postoji revidirana sinteza povijesnih prilika antičke i srednjovjekovne Rijeke, iako u posljednjim godinama polako raste broj radova koji se bave pojedinačnim temama iz urbanizma, arhitektonske i umjetničke baštine riječkog srednjovjekovlja te riječkim kasnosrednjovjekovnim ispravama, čime su ostvareni značajni pomaci u istraživanjima. U čitanje rastera srednjovjekovnoga grada – kako bi se dodatno razjasnili obilježja i razvoj urbanizma – ugrađene su antičke i kasnoantičke strukture Tarsatike. Predstavljena je šira sinteza rezultata arheoloških i povijesnih istraživanja, nastala na temelju analize historiografskih radova, epigrafske građe, arhivske građe, muzejske dokumentacijske građe, konzervatorsko-restauratorskih elaborata te izvještaja s arheoloških istraživanja. Neovisno o razdobljima stagnacija urbanoga života, uzrokovanih krizama i ugrozama, nasilnim rušenjima, napuštanjima i nemogućnosti održavanja arhitekture, prostor i građevne infrastrukture koje su pratile prošlost Tarsatike i urbanističke zadatosti njezinih razvojnih faza ostvarili su svoj kontinuitet i u srednjovjekovnome razdoblju, osobito u funkcionalnom smislu. Time je dokazana međuovisnost antičke i srednjovjekovne urbane matrice i osobitost strukture urbanističkoga tkiva naspram gradskih jezgri ostalih istočnojadranskih gradova.
RiMah
Je li bilo moguće napraviti sustavnu analizu gradskoga prostora na temelju takve metodologije?
Petra Predoević Zadković
Istraživanjem i raščlambom više stotina dokumenata dat je važan doprinos razmatranju kasnosrednjovjekovne urbanističke faze Rijeke 15. i prvih desetljeća 16. stoljeća. Predstavljena je detaljna struktura izvora te je učinjena sustavna analiza gradskoga prostora zabilježenog u različitim dokumentima. Istražena data topica potvrdila je značaj javnoga gradskog prostora, glavnoga gradskog trga komunalnoga tipa i gradske lože.
Uz spomen ovoga prostora, iz dokumenata su izdvojeni podaci o gradskim vratima, barbakanu, kaštelu, različitim privatnim nekretninama, većinom kućama, ali i kulama u privatnome vlasništvu, gradskim gospodarskim prostorima, te sakralnim zdanjima: augustinskom samostanu, crkvi sv. Marije, crkvi sv. Vida i crkvi sv. Barbare.
Premda se tek kronološki podatak njihova spomena u izvorima može učiniti kao jedini objektivni podatak koji se može razlučiti, značaj njihova spomena je višestruk. Na to je osobito ukazano u provedenoj usporednoj analizi različitih izvora, poput kartografskih ili arheoloških izvora. Na više je primjera pokazano kako se zbirnom analizom podataka može razlučiti kronološka, funkcionalna i prostorna odrednica pojedinih urbanističkih dijelova.
RiMah
Možemo li govoriti i o nekim novim rezultatima nakon ovako provedenoga istraživanja?
Petra Predoević Zadković
Spoznajni iskorak učinjen je i istraživanjem „urbanističke“ terminologije dokumenata odnosno komparativnim istraživanjem, postavljanjem paralela s drugim gradovima poput Zadra, Trogira, Senja, Raba, Trsta i dr. Dokumenti su pružili i temelj budućih analiza primjerice kasnosrednjovjekovne stambene arhitekture prema socijalnome, imovinskome i profesionalnome statusu njihovih vlasnika. Važno je bilo i ubicirati nekretnine spomenute u izvorima, odnosno odrediti njihov položaj unutar grada na temelju spomena gradskih četvrti ili predjela, ili određenih urbanih dominanti poput sakralne arhitekture. Iz pisanih izvora su izdvojene i identificirane sve osobe koje su neposredno sudjelovale u oblikovanju prostora: graditelji, zidari, klesari i drvodjelci.
Takvih je novih spoznaja o graditeljskim majstorima više od dvadeset pet. Iako je primjerice utvrđeno kako se većina zabilježenih majstora u notarskoj knjizi Antuna de Renna spominje tek jedanput, tako da je prva godina njihova bilježenja ujedno i njihova posljednja godina spominjanja, te kako izostaju dokumenti koji svjedoče o njihovom angažmanu, njihov spomen u izvoru povezan je uz živu graditeljsku aktivnost koja se očituje kroz dokumentirane radove na crkvi sv. Marije i (njezinome) gradskom groblju, radovima unutar samostanskoga kompleksa riječkih augustinaca i čini se, izgradnji gradskih bedema, a koji imaju sličnu kronološku odrednicu, tj. dovršenje radova sredinom 15. stoljeća.
Razvrstavanje sadržaja dokumenata notarske knjige Antuna de Renna prema nizu kategorija – vrsti dokumenata te vrsti gradskih nekretnina ili prostora koji se u dokumentima spominju – poslužilo mi je i kao temelj provedenoga istraživanja, koji sam primijenila i na ostale pisane izvore, kako bi se jasnije razmotrile sličnosti i razlike urbanističkoga razvoja između 15. i prvih desetljeća 16. stoljeća. Dokumenti iz notarske knjige Dominika Ravizze ukazuju na prostore grada koji su, neovisno o turbulentnim povijesnim događajima (osobito krajem prvog i početkom drugog desetljeća 16. st.), doživjeli vrhunac i kraj svojega srednjovjekovnoga razvoja. To se osobito očituje kroz zaključke izvedene također usporednom analizom izvora, prema kojima primjerice funkcionalnost komunalnoga gradskog trga, najčešće spominjanoga javnog prostora u pisanim izvorima, svoj vrhunac doseže upravo prenamjenom kuće na sjevernoj strani trga, smještenoj uza srednjovjekovnu ložu, u kuću odnosno zgradu gradske vijećnice ili pak podjelom na gradske četvrti ili predjele koji će do kraja 1530. godine biti jasno definirani svojom administrativnom funkcijom.
Dokumente notarske knjige Dominika Ravizze za razliku od dokumenta 15. stoljeća bilo je moguće usporedno analizirati i s odredbama Riječkoga statuta kodificiranog 1530. godine. Za razliku od dalmatinskih komunalnih statuta, Riječki statut po pitanju urbanističkog planiranja i uređenja grada znatno je skromnijeg sadržaja, no ipak na temelju izvora iznesen je niz novih podataka, među kojima su najznačajniji podaci o javnim prostorima grada, poput podatka o istovremenom funkcioniranju dvije gradske lože, širenju javnog prostora grada izvan njegova južnoga ulaza, na lučku obalu te administrativnoj podijeli prostora grada na četiri dijela, odnosno na četvrti ili predjele sv. Marije, sv. Vida, sv. Jeronima i sv. Barbare, u svrhu održavanja i provedbe komunalne sigurnosti i higijene.
Posebno je razmotrena i skupina pisanih izvora koji su pripadali nekadašnjem augustinskom samostanu u Rijeci, gdje je pozornost posvećena i manje poznatim podacima o gradskim nekretninama u vlasništvu samostana, ali i razriješene i neke starije pretpostavke o žudekama, odnosno štavionicama kože, koje su kao gospodarski prostor grada zauzimale područje iza linije gradskog bedema, odnosno preostaloga dijela nekadašnjega gradskog zida, danas uklonjenog s Trga Ivana Klobučarića i položenog u neposrednoj blizini trga i crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
RiMah
U disertaciju je uključeno i kartografsko gradivo?
Petra Predoević Zadković
Tijekom izrade disertacije provela sam i istraživanje kartografskih izvora u Ratnom arhivu u Beču, Državnom arhivu u Rijeci te Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, na temelju kojeg je dobiven uvid u neke, u prethodnim istraživanjima, slabije razmotrene vedute i karte Rijeke te prikaze gradskih obrambenih struktura. Iako kartografski izvori nisu u istraživanju obrađeni kao samostalna cjelina (što zaslužuju svojom slojevitošću) u zbirnoj analizi izvora i podataka pokazali su se iznimno važnima zbog prikaza „urbanističkog reda“ u gradu. Doprinos istraživanju kartografske građe ostvaren je i predstavljanjem do danas neobjavljene karte gradskih fortifikacija i objekata uz gradski bedem, koja se datira u 1748. godinu, odnosno u razdoblje prije razornoga potresa, a nakon kojega su fortifikacijske strukture grada porušene kako bi se otvorio prostor za gradnju Civitas nove.
RiMah
Na čemu su stoga utemeljene srednjovjekovne faze urbanističkog razvoja grada Rijeke?
Petra Predoević Zadković
Završno, željela bih istaknuti kako su srednjovjekovne faze urbanističkog razvoja grada utemeljene na odnosu i utjecaju povijesnih, političkih i društvenih zbivanja i promjena koje je na primjeru Rijeke, u nedostatku izvora, teško jasno sagledati. Tek od kraja 13. stoljeća jasniji je njegov prostorni i arhitektonski sloj, definiran javnim prostorima grada – gradskim bedemom, komunalnim trgom i sakralnim dominantama, crkvom sv. Marije i augustinskim samostanom, iako se „urbana slika“ uspostavljene komunalne cjeline po prvi put jasnije razaznaje tek na temelju izvora iz 15. stoljeća. Izvorima je utvrđen i potvrđen vrhunac srednjovjekovnog urbanističkog razvoja u 15. stoljeću, vremenu u kojem se mogu jasno definirati gradske četvrti, različita tipologija privatnih nekretnina, organizacija i funkcija komunalnoga trga, gospodarskih prostora i dr., ali i spomenici s naglašenim stilskim i umjetničkim karakteristikama.
Gornja kronološka granica ovog razvoja treće je desetljeće 16. stoljeća u kojemu ranonovovjekovne izgradnje – gradskog bedema, gradske lože izvan bedema, stambene arhitekture s renesansnom arhitektonskom dekoracijom te arhitektonski slojevi ranoga novog vijeka arhitekture samostana i crkve sv. Marije, potiskuju kasnosrednjovjekovno razdoblje. To se očituje i kroz „posljednji dokument“ srednjovjekovnoga razvitka, Riječki statut, koji jednako odražava društveno, gospodarsko i političko ozračje novog vremena i potvrđuje običajno, postojeće stanje ranijih razdoblja.
No, uvažavanjem ovih specifičnih okolnosti, postojanja Rijeke tijekom antičkoga i srednjovjekovnog doba, moguće je istaknuti, per analogiam s drugim istočnojadranskim središtima, njezin unikatan razvoj.
Donošenje rekonstrukcije srednjovjekovne urbane matrice Rijeke ili prikaz njezina razvoja kroz stoljeća, nije moguć bez daljnjih istraživanja post-srednjovjekovnoga razdoblja.
Ovo istraživanje donijelo je rezultate analize i interpretacije sve dostupne građe iz ranijih razdoblja i nadam se, predstavlja ih kao polazište daljnjih studija slučaja ili općih studija urbanizma, na temelju sačuvanoga gradskog tijela iz kasnijih razdoblja.
To je posao koji tek predstoji!