{"id":212,"date":"2022-08-22T12:28:53","date_gmt":"2022-08-22T12:28:53","guid":{"rendered":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/?page_id=212"},"modified":"2023-09-19T20:17:36","modified_gmt":"2023-09-19T20:17:36","slug":"medievisticke-crtice-blog","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/?page_id=212","title":{"rendered":"Fr\u0201\u0161ke"},"content":{"rendered":"\n

Na ovom mjestu mo\u017eete prona\u0107i razne medievisti\u010dke, kulturnopovijesne zanimljivosti. Sagledavaju\u0107i srednji vijek kao longue dur\u00e9e<\/em>, ”medievisti\u010dke crtice” pokrivaju sve teme i zanimljivosti, od kasne antike do srednjovjekovlja u popularnoj kulturi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pozivamo sve zaljubljenike u srednji vijek da nam se jave na rimah@ffri.uniri.hr<\/a> ukoliko \u017eele objaviti poneku medievisti\u010dku crticu.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Tematska biciklisti\u010dka staza Stari put <\/h2>\n\n\n\n

na otoku Rabu<\/h2>\n\n\n\n

Autori tekstova: Ranko Starac, Barbara \u0160panjol-Pandelo i Sa\u0161a Poto\u010dnjak<\/p>\n\n\n\n

Prisje\u0107anje na projekt suradnje s lokalnom zajednicom i popularizacije znanstvenih istra\u017eivanja!<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Posebnost je biciklisti\u010dke staze preko Staroga puta prijelaz mosti\u0107em preko Veloga potoka banjolskog \u2013 Vode Snuge, najve\u0107ega periodi\u010dnoga toka na otoku Rabu. Potok je duga\u010dak oko 4 km te se u njega slijevaju bujice s najvi\u0161ega dijela Kamenjaka. Najprije te\u010de prema Supetarskoj Dragi, a zatim skre\u0107e prema JI i upravo se u Banjolu ulijeva u more. Najstariji je spomen Banjola iz 1206. (vinea in Lauro et Banoli), a etimologija se rije\u010di dovodi u vezu s vodom i kupanjem (lat. balneolae \u2013 kupelj), pa je prema legendi upravo Banjol bio rimsko kupali\u0161te. Rab je poznat kao otok s najvi\u0161e izvora pitke vode (oko 300), a 1819. zabilje\u017eeno je da samo Banjol i Kaplak imaju \u010dak 18 ‘\u017eivih voda’.<\/p>\n\n\n\n


Rimski put na ovoj dionici od 2187 m u najve\u0107em dijelu prelazi preko ceste na Kaplaku (strada Caplacha). Nastavlja se preko mundanijsko-dra\u0161koga polja u du\u017eini od 12 km prate\u0107i pritom Vodu Snugu u cijeloj du\u017eini njezina toka. Snuga je zabilje\u017eena ve\u0107 1371. (Snue, Snoa). Na ovu su vodu Rabljani donosili mljeti p\u0161enicu jer su na njoj bile postavljene vodenice (mlinice) (Molendinum de Snuga, 1476.). Na pojedinim se dijelovima vodotoka sa suhozidnim podzidom i danas vide slapovi \u010dijom se energijom tjeralo vodeni\u010dko kolo. Nakon prijelaza preko Veloga potoka (16) staza povezuje kapelu sv. Anastazija na Kaplaku (15), vidikovac (12) i dana\u0161nji rimski kolovoz (14), a zatim se preko Kaplaka (10) nastavlja na druge dvije banjolske ‘\u017eive vode’, izvor Markovi\u0107 (11) i izvor Man\u010duli\u0107 (9), prema tre\u0107oj, Baruni\u0107evoj, na kamenom
mostu (1). Prolaze\u0107i uz crkvice sv. Marka u Banjolu (7), sv. Lucije (4), sv. Marije Magdalene (5), staza se u priobalju spu\u0161ta na ostatke ranokr\u0161\u0107anske bazilike sv. Lovre iz 5. st. (6).<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Tehni\u010dka su pravila o izgradnji rimskih kolnih cesta opisana u rimskoga pisca Vitruvija. Nakon \u0161to se cestovni pravac trasirao, obi\u010dno ve\u0107 uhodani smjer starijih pje\u0161a\u010dkih komunikacija, cesta se iskopavala do stjenovite podloge. Ondje gdje je put le\u017eao na zemlji bio je potreban dublji iskop u \u0161irini ceste, u koji se nabijala zemljana posteljica na koju se polagala mje\u0161avina drobljena kamena pomije\u0161anoga s ilova\u010dom ili pijeskom (statument). Na ovu se temeljnu podlogu lijevao tzv. rimski beton (opus caementicium) na\u010dinjen od mje\u0161avine drobljenog kamena i krhotina opeka te vapnene \u017ebuke (nucleus). Ova se mje\u0161avina lijevala u tanjim slojevima i potom nabijala i poravnavala valjkom. Podloga je ceste u sredini bila lagano izbo\u010dena zbog u\u010dinkovitijega otjecanja oborinske vode u bo\u010dne drena\u017ene kanale. Na jo\u0161 vla\u017enu \u017ebuku pa\u017eljivo su slagane i nabijane poligonalne summum dorsum (naj\u010de\u0161\u0107e peterokutne) kamene plo\u010de od lokalno prikupljenog kamena, debljine oko 15 cm.<\/p>\n\n\n\n


U pojedinim su dijelovima na\u0161e prometnice trasirane na \u010dvrstoj litici od pje\u0161\u010denjaka, pa je put doslovno uklesan u stjenovitu podlogu na koju je polo\u017een samo do 20 cm debeo sloj \u017ebuke pomije\u0161ane s drobljenim kamenom i opekama, u koju su uronjeni nepravilni i sitniji komadi lokalnoga kamena.<\/p>\n\n\n\n

U neposrednoj blizini rekonstrukcije rimskoga kolovoza (14) nalazio se rimskodobni ruralni kompleks (3. \u2013 5.\/6. st.) od kojega su prona\u0111eni ostaci anti\u010dkoga zida (13), ulomci podnoga mozaika, ostaci amfora, Galijenov novac, ulomci keramike, metala i stakla, sitan novac iz 5. st. te ostaci bron\u010danoga vr\u010da. Uz ovaj je dio staze 1922. kaptiran izvor Markovi\u0107 (11), \u0161to je tada pomodnim art nouveau stilom urezano u betonsku oblogu. U istom je secesijskom stilu sa svake strane betonska aplika glave nekoga anti\u010dkoga (polu)bo\u017eanstva. To su alegorijski likovi, a funkcija im je da putnike upozore da je kraj kojim prolaze Arkadija.
<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Crkvica sv. Anastazija na Kaplaku (Capella s. Anastasii de Kaplak) (15) prvi se put u notarskim spisima spominje 1373. g. i bila je malih dimenzija za svega 40 osoba. U njoj su se sve do 20. st. osim sv. mise
odr\u017eavala i vjen\u010danja. Crkvica je bila sredi\u0161te kapelanije Kaplak, pa je u nju dolazila procesija iz Sv. Marije Magdalene (5) kako bi se za velike su\u0161e izmolila ki\u0161a. Procesija je nastavljala dalje Starim putom u Sv. Iliju u Mundanijama pa sve do Sv. Bernardina Sijenskoga u Kamporu. Crkvici sv. Anastazija je 1482. M. Marturis oporu\u010dno ostavio jednu inkunabulu \u2013 tiskani misal, a dio je inventara ba\u0161tinila iz glagolja\u0161ke crkve tre\u0107oredaca sv. Franje na Komr\u010daru. Rapski biskup P. Gaudencije sredinom 17. st. tra\u017ei da se za oltar ove crkve naru\u010di slika, koja se danas nalazi u \u017eupnoj crkvi sv. Lucije (3). Na slici je uz biskupa, vjerojatno sv. Anastazija, prikazan sv. Dominik sa simbolima, ljiljanom i psom koji u gubici dr\u017ei upaljenu baklju. Iznad svetaca prikazana je Bogorodica od Svetog Ru\u017earija, koja sv. Dominiku, utemeljitelju te pobo\u017enosti, pru\u017ea
krunicu.<\/p>\n\n\n\n

U neposrednoj se blizini danas uru\u0161ene kapele nalazi nekoliko anti\u010dkih gospodarsko-rezidencijalnih lokaliteta, a na uzvisini oko polo\u017eaja crkvice postojala je anti\u010dka nekropola. Kameni spomenici iz spomenute nekropole bili su kori\u0161teni kao gra\u0111evni materijal pri izgradnji kapele u srednjem vijeku. Ovdje je prona\u0111en i danas sa\u010duvan gornji dio nadgrobnoga spomenika bra\u010dnom paru, s prikazom dupina i po\u010detnim dijelom natpisa SACRVM DEV\u2026 U rekonstrukciji je natpisa moglo stajati SACRUM DEUM MANIUM (‘posve\u0107eno bogovima Manima’), odnosno rije\u010d je o nadgrobniku s oblikom posvete (bo\u017eanskim Manima) iz razdoblja 1. do polovice 2. st. nakon Krista. U polju pokraj crkvice otkriven je i ranorimski nadgrobni spomenik s natpisom o djevojci Magiji Lukuli, umrloj u dobi od 18 godina.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Plodna i vodom bogata fli\u0161na udolina u zale\u0111u grada Raba bila je stolje\u0107ima obra\u0111ivana i zasa\u0111ena \u017eitaricama, vinovom lozom i maslinama. Oblikovanje me\u0111a obradivih \u010destica, kao i mre\u017ea komunikacija izme\u0111u grada i zale\u0111a, u osnovnim je crtama oblikovano u ranoj antici. Brojni tragovi do danas razorenih anti\u010dkih ruralnih zdanja s na povr\u0161ini tla vidljivim ulomcima anti\u010dke i kasnoanti\u010dke keramike, gra\u0111evnih opeka i amfora polo\u017eeni su upravo uz trasu Rimskog puta. Prona\u0111eni su ulomci krovnih opeka (tegula), sa \u017eigovima proizvo\u0111a\u010da iz sjeverne Italije, poput proizvo\u0111a\u010da CAI IVLI AFRICANI i QVINTI CLODI AMBROSI, iz 1. st. nakon Krista, kojima su bili natkriveni seoski objekti. Prema ulomcima kerami\u010dkih posuda velike zapremine (dolium) znamo da se na \u0161irem podru\u010dju proizvodilo maslinovo ulje, koje se \u010duvalo u posudama zapremine ve\u0107e od sto litara.<\/p>\n\n\n\n

Srednjovjekovni se Kaplak (10) (Kaplaka, Caplaco) spominje ve\u0107 u 11. st. Zbog brojnosti prirodnih lokvi i bujica pu\u010dka etimologija zna\u010denje imena izvodi prema ‘kapanju vode’. Nije neobi\u010dno \u0161to se dio anti\u010dkih ruralnih gospodarstava nalazio upravo na Kaplaku, izrazito plodnom podru\u010dju zahvaljuju\u0107i, prije svega, vodi Man\u010duli\u0107 (9). Ovaj je izvor tako\u0111er kaptiran u prvoj polovici 20. st., a predstavljao je va\u017eno pojili\u0161te za stoku koja je ovuda prolazila i na putu za banjolska neogra\u0111ena pasi\u0161ta (kanat) nazvana prema visoravni Kanat na Kamenjaku (408 m). Jo\u0161 u 19. st. samo je na podru\u010dju Banjola-Kaplaka zabilje\u017eeno 1400 ovaca, 90 koza, 16 magaraca, 16 bikova, 90 volova, 16 krava, 128 svinja na ukupno 46 obitelji, koje su se tradicionalno bavile preradom vune, proizvodnjom sira, p\u010delarstvom i uzgojem dudova svilca. Na poljima se uglavnom sijala p\u0161enica, kukuruz, je\u010dam, ra\u017e, proso, gra\u0161ak, a vinogradi sa starom lozom (brajdom) davali su obilne koli\u010dine vina.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Udolina Markova Draga (8) dobila je ime po srednjovjekovnoj kapeli sv. Marka (7), smje\u0161tenoj na kr\u0161evitoj zaravni povrh dionice Rimskoga puta u Banjolu. Rije\u010d je o jednobrodnoj crkvici s polukru\u017enom apsidom, izgra\u0111enoj u kasnoromani\u010dkom stilskom ozra\u010dju. Nema o\u010duvanih pisanih izvora o datumu izgradnje, ali je prema opisanim karakteristikama svakako mnogo starijega datuma od prvoga spominjanja u dokumentima 1369. g. (s. Marci de Bagnolis). Krajem 18. stolje\u0107a ve\u0107 je napu\u0161tena. Danas se raspoznaju dijelovi bo\u010dnih zidova i polukru\u017ene apside. U bli\u017eem se okru\u017eenju na povr\u0161ini tla uo\u010davaju ulomci anti\u010dkih krovnih opeka (tegula), ali i komadi\u0107i odavna uni\u0161tenih dijelova podnica anti\u010dkoga ruralnog objekta.
Tu posebno valja istaknuti prona\u0111ene ulomke podnoga mozaika na\u010dinjenoga od bijelih i crvenih kockica. Postoji mogu\u0107nost da se ispod danas vidljivih ostataka srednjovjekovne kapele kriju tragovi anti\u010dkoga sklopa s ranokr\u0161\u0107anskim oratorijem. S polo\u017eaja crkvice sv. Marka pru\u017ea se izvrstan pogled na sredi\u0161nji dio otoka Raba i pravac pru\u017eanja Rimskog puta preko Kaplaka (10), dok se s druge strane ovoga mjesta pru\u017ea pogled prema Barbatskom kanalu i ranobizantskoj utvrdi sv. Kuzme i Damjana u Barbatu.<\/p>\n\n\n\n

\u0160irom otoka Raba, na dominantnim uzvisinama i povrh od vjetrova zaklonjenim uvalama postoje tragovi suhozidnih pretpovijesnih utvr\u0111enih naselja (gradina) te opsegom manjih nadzornih postaja u obliku kru\u017enih kamenih gomila. Kamene su gomile mahom bile u funkciji grobnih humaka, ali ponegdje su ozna\u010davale i granice pa\u0161njaka te orijentacijske to\u010dke u prostoru. U kasnoj su antici ponovo u uporabi napu\u0161teni pretpovijesni lokaliteti i utvrde, a u srednjem vijeku na ove stare polo\u017eaje lokalno stanovni\u0161tvo smje\u0161ta kapele, koje postaju u prostoru vidljiv znak i simbol pobjede kr\u0161\u0107anske vjere.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Na\u010dini izgradnje prometnica u anti\u010dkom razdoblju ovisni su o specifi\u010dnim zemljopisnim karakteristikama, sastavu tla, mikroklimatskim obilje\u017ejima, prometnim i ekonomskim zahtjevima lokalne zajednice. Prometnice na otocima imaju lokalni karakter, s osnovnom zada\u0107om najkra\u0107ega povezivanja poljoprivrednog zale\u0111a s priobalnim lu\u010dkim sredi\u0161tem. Kolni promet na Rabu bio je prije izgradnje modernih cesta vrlo ograni\u010den, a, kao i na cijelom Mediteranu, sav se transport ljudi i roba po unutra\u0161njosti otoka odvijao na le\u0111ima konja ili magaraca.
<\/p>\n\n\n\n

Raskri\u017eje se Rimskoga puta i ceste koja vodi od Sv. Lucije (4) uzbrdo prema Markovoj Dragi (8) nalazi na lokalitetu staroga naziva Poga\u010da (2) (Poga\u00e7a \/ Pogaza, u zna\u010denju beskvasnoga kruha, ali i istije\u0161tenih maslina u mlinu). Ovdje putnici mogu potra\u017eiti danas jo\u0161 uvijek skrivenu crkvicu sv. Viktorije (s. Victoriae in loco vocato sclavonice Pogaza), zabilje\u017eenu u rapskim notarskim spisima 1446. g. Njezini se tragovi (danas ugra\u0111eni u suhozidne podzide) navodno naziru u blizini kamenoga mosta na potoku Tomilovi\u0107 (Torrente Tomilovich), gdje je 50-ih godina 20. st. ure\u0111eno perilo i pojilo za stoku. Ovaj se kaptirani izvor naziva Baruni\u0107evom vodom (1), a njegova je posebnost ne\u0161to stariji kameni most i volta. U na\u0161im krajevima ovakve kamene mostove, neovisno o njihovoj veli\u010dini, u puku rado nazivaju \u201erimskima\u201c. Starost im je te\u0161ko utvrditi, ponajvi\u0161e zbog vi\u0161ekratnih obnova i rekonstrukcija u pro\u0161losti. Svugdje gdje Stari put prelazi preko ‘\u017eivih voda’ izgra\u0111eni su mostovi od grubo klesanoga kamena povezanoga \u010dvrstom vapnenom \u017ebukom. Obnavljani su u razdoblju mleta\u010dke uprave, ali i tijekom uprave Napoleonova carstva po\u010detkom 19. st.
<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Na Rimski se put dolazi i smjerom uz kapelu posve\u0107enu sv. Luciji (4), mu\u010denici stradaloj u Dioklecijanovim progonima kr\u0161\u0107ana. Jednobrodna crkvica sv. Lucije (s. Luciae de Bagnolis) (4) s polukru\u017enom apsidom na za\u010delju i zvonikom gra\u0111ena je od vodoravno uslojenih vapnena\u010dkih klesanaca. Novac za gradnju ove crkvice na lokalitetu Mons Galatus oporu\u010dno su ostavili Rabljanin Paganinus Macolano i njegova \u017eena Stana. Kamen temeljac blagoslovio je 1343. rapski biskup Hermolais. U 19. st. je M. Sabljar zabilje\u017eio da se u ovoj kapeli nalazio naknadno ugra\u0111en plutej, tj. plo\u010da oltarne ograde s pleternom ornamentikom iz 9. st., mogu\u0107e iz tada ve\u0107 odavno napu\u0161tene crkve sv. Lovre (6).
Za Napoleonove vladavine najve\u0107i se dio kapela u ruralnom dijelu otoka Raba napu\u0161ta i polako ru\u0161i, pa tako i one koje se nalaze uz Stari put, a \u010dije je ostatke jo\u0161 mogu\u0107e vidjeti. Iz tih se kapela dio vrijednih umjetnina danas nalazi u novoj \u017eupnoj crkvi sv. Lucije (3), i to: drveni kip sv. Lucije (14.\/15. st.) te sv. Kristofora (15. st.), oltarna pala iz Sv. Anastazija na Kaplaku te razni zavjetni darovi. Drvorezbarena je skulptura sv. Lucije tako bila premje\u0161tena u crkvu sv. Marije Magdalene (5), koja se pod sna\u017enim utjecajem kipa i kulta ubrzo po\u010dela zvati crkvom sv. Lucije. Skulptura je na Badnjak 1939. u velikoj procesiji prenesena na veliki oltar novosagra\u0111ene \u017eupne crkve. Pod utjecajem liturgijskih promjena bila je odijevana u bijele haljine, te je, na \u017ealost, radi lak\u0161eg odijevanja djelomi\u010dno uni\u0161tena u gornjem dijelu tijela, a donji dijelovi ruku, u kojima je zasigurno dr\u017eala svoje simbole (pladanj s o\u010dima), u potpunosti su joj uklonjeni. Uz staru i novu crkvu sv. Lucije cesta se spaja na Rimski put pokraj lokaliteta Poga\u010da (2) i Sv. Marko (7).<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Tematska biciklisti\u010dka staza Stari put prote\u017ee se po ostacima ranoanti\u010dkoga puta, poznatoga i kao Rimski put. Staza povezuje vinograde, maslinike, pa\u0161njake, potoke i ladanjska gospodarstva izme\u0111u Banjola i Mundanija. Uz nju se nalaze ostaci anti\u010dke ruralne arhitekture, srednjovjekovne kapele, ure\u0111eni zdenci, a cijela je trasa uokvirena suhozidima (mocire). Prvi je dio staze dug 2187 m i zapo\u010dinje pred kamenim mostom izvora Baruni\u0107 (1), a zatim se preko lokaliteta Poga\u010da (2) nastavlja prema Kaplaku (10) i Vodi Snugi (16). <\/p>\n\n\n\n

Ovaj drevni kolni put spajao je priobalje s pravcem Rimskoga puta u sredi\u0161tu otoka. Staza je duga 12 km i vodi sve do nekada\u0161nje benediktinske opatije s crkvom sv. Petra u Supetarskoj Dragi te dalje na Frugu. Geolo\u0161ko pru\u017eanje i odlike reljefa otoka Raba usmjerili su anti\u010dke graditelje na promi\u0161ljeno i logi\u010dno trasiranje prometnice s koje se lako pristupalo obradivim povr\u0161inama i pa\u0161njacima te brojnim izvorima pitke vode koji u cijeloj du\u017eini presijecaju stazu. To su danas ure\u0111eni izvori te primjeri tradicijskih perila i pojila za stoku: Baruni\u0107eva voda (1), Man\u010duli\u0107eva voda (9), Markovi\u0107eva voda (11) te Voda Snuga (16).
<\/p>\n\n\n\n

Posebno je zanimljivo \u0161to je uz stazu smje\u0161ten \u010ditav niz srednjovjekovnih crkava. Tako se na priobalnom dijelu puta nalazi arheolo\u0161ki sklop ranokr\u0161\u0107anske bazilike iz 5. st. posve\u0107ene sv. Lovri (6), nad \u010dijim je ostacima u 9. st. izgra\u0111ena nova crkva manjih dimenzija. Na bre\u017euljku iznad Sv. Lovre uz isti je put u srednjem vijeku izgra\u0111ena jednobrodna kapela sv. Marije Magdalene (5), koja je i danas u uporabi. Tre\u0107a je to\u010dka na tom putu stara crkvica sv. Lucije u Banjolu (4), zatim u podno\u017eju Markove Drage (8) crkvica sv. Marka (7). U blizini vidikovca (12), na dijelu staze gdje je danas rekonstruirani rimski kolovoz (14), u neposrednoj blizini jednoga anti\u010dkoga zida (13) smjestila se crkvica sv. Anastazija na Kaplaku (15).<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

PE\u0160KERA<\/em> (RIBNJAK) SAMOSTANA SVETOGA BERNARDINA SIJENSKOGA U KAMPORU (RAB)<\/h4>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Fotografija: Sa\u0161a Poto\u010dnjak<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Franjeva\u010dki samostan svetoga Bernardina Sijenskoga u Kamporu<\/em><\/strong> od samoga je osnutka u 15. stolje\u0107u djelovao kao va\u017eno duhovno, kulturno, ali i gospodarsko sredi\u0161te otoka Raba. Uz crkvu, skriptorij, arhiv i knji\u017enicu sastavni su dijelovi samostanskoga kompleksa i arsenal (brodarnica), mlinica za masline (uljara) te samostanski ribnjak<\/em><\/strong>. Gospodarski \u017eivot Samostana obuhva\u0107ao je ribarstvo, p\u010delarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, te uzgoj povrtlarskih kultura i ljekovitog bilja, i kao takav, samostan u Kamporu \u2013 uz duhovno djelovanje u crkvi i kulturalno djelovanje preko pou\u010davanja, knji\u017enice i arhiva \u2013 predstavlja cjelovitu sliku jednoga franjeva\u010dkoga samostana.<\/p>\n\n\n\n

Fratarski arsenal<\/em><\/strong> (brodarnica) <\/strong>osim za potezanje brodova (za plime bi more dolazilo sve do zapadnoga zida arsenala) slu\u017eio je za spremanje ribarskoga pribora tekao stan stra\u017earima soli na obli\u017enjim solanama. Samostan je posjedovao razli\u010dite tipove brodica (la\u0111a, zoppolo, gajeta, guc), a prvi spomen samostanske ribarske barke nalazimo jo\u0161 u 1552. godini. Mlinica<\/em> (uljara za masline)<\/strong> izgra\u0111ena je u 19. stolje\u0107u, ali je za njezinu izgradnju iskori\u0161ten kamen davno poru\u0161ene srednjovjekovne kapele sv. Nediljice (s. Dominicae<\/em>) u Suhoj Punti. Mlinski je kamen tada\u0161nji gvardijan fra Benedikt Stani\u010di\u0107 dobavio iz Kraja na otoku Pa\u0161manu.  <\/p>\n\n\n\n

Ribnjak<\/em><\/strong> (pe\u0161kera<\/em>)<\/strong> samostana sv. Bernardina Sijenskoga rijetko je sa\u010duvan primjer nekada\u0161njega gospodarenja priobalnim pojasom. Povlasticu i pravo slobodnoga ribarenja u uvali sv. Eufemije i to na potezu od solina Frapka do obale Frkanja te do solina Maran, franjevci su formalno stekli 26. 8. 1529. godine dopu\u0161tenjem mleta\u010dkoga du\u017eda. Ta je povlastica franjevcima prvi put bila ugro\u017eena tek po\u010detkom 19. stolje\u0107a. Osim starih dokumenata za franjevce su svjedo\u010dili i sami \u017eupljani pa je povlastica potvr\u0111ena jo\u0161 nekoliko puta i to svakom novom vlasti tijekom 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Kamporski su fratri posve\u0107ivali veliku brigu mandra\u0107u, purpureli i ribnjaku. Iz samostanskoga se arhiva doznaje da fra Bartul de Arbo, godine 1795., iz samostanskoga prora\u010duna namjenjuje novac za zidi\u0107 koji zatvara ribnjak do u\u0161\u0107a izvora Frapke. S vremenom su me\u0111e ribnjaka ozna\u010dene i dvama obijeljenim stupovima: jedan na obali kod skladi\u0161ta solina Frapka, a drugi na drugoj obali, ne\u0161to ju\u017enije od dra\u017eice ”Fratarsko”. Ribnjak je u cijeloj svojoj povr\u0161ini ozna\u010den i kamenim oznakama \u0161to se i danas lijepo vidi, posebno za oseke.<\/p>\n\n\n\n

U uvali podno Samostana mnogi su, na\u017ealost, i neovla\u0161teno ribarili pri \u010demu su \u010dinili razne \u0161tete morskom dnu i priobalnom pojasu. Radi \u0161to boljega ulova, krivolovci su bacali granje, kamenje, te mli\u010d\u00e0’c <\/em>(Euphorbia dendroides<\/em>),pa je nerijetko dolazilo do pomora ribe. Zato je ve\u0107 u staro doba i sam rapski knez izdao proglas protiv krivolova ispod Samostana uz prijetnju kaznama tamnicom, progonstvom, odlaskom na galiju, pla\u0107anjem globe te spaljivanjem mre\u017ea krivolovcima. Proglas je u vi\u0161e navrata javno \u010ditan u gradskoj lo\u017ei, a prekr\u0161itelji su se naj\u010de\u0161\u0107e ka\u017enjavali tako \u0161to bi im se oduzela 1\/6 od uhva\u0107ene ili prodane ribe.<\/p>\n\n\n\n

Najstariji spomen ribarenja mre\u017eom na otoku Rabu zabilje\u017een je u 15. stolje\u0107u i to u jednom ugovoru koji su sklopili plemi\u0107 Petar de Zaro, donator Samostana, i ribar \u0160imun Dragoriba iz Raba. U \u010ditavom vremenu 16. i 17. stolje\u0107a u ekonomskoj knjizi Samostana spominju se izdaci za u\u017ee i \u017eeljezo per la tratta da scombri<\/em> (mre\u017ea potega\u010da za lokarde), a kasnije i zasebna mre\u017ea za ciple (per la rete nuova di cievoli<\/em>) koje se lovilo u pli\u0107ini ispred Samostana. Franjevci su \u010desto sami pleli ribarske mre\u017ee, a u tome je bio posebno poznat gvardijan fra Benedikt Stani\u010di\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Sve do 18. stolje\u0107a u rapskim vodama, u obilnim koli\u010dinama, lovili su se \u0161kombri<\/em>, \u0161toklji <\/em>i tune<\/em>, a nadaleko je bila poznata i priprema suhoga dimljenoga \u0161toklja<\/em> (hobotnice) te salate od tune koja se \u010dak izvozila, ponajvi\u0161eu Mletke. U novije vrijeme je, pak, ostalo zabilje\u017eeno da je 1845. godine u rapskim vodama ulovljeno 15 000 komada tune i 34 000 komada druge ribe. Tih se godina u rapskoj op\u0107ini \u010dak 220 osoba bavilo ribarenjem. S 8 barki bave se lovom na \u0161kombre colla lume <\/em>(pod svi\u0107u<\/em>), a s 40 la\u0111a (zoppoli<\/em>) ribare na razne druge na\u010dine \u2013 udicom, vr\u0161ama i ostima (alla fossina<\/em>). Lovi se i uz pomo\u0107 mre\u017ea, a \u010dak 10 osoba na Rabu plete mre\u017ee. Dinamit se ne koristi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Rapsko je priobalje bilo prepuno spu\u017evi i koralja pa su druge op\u0107ine \u010desto tra\u017eile u najam rapsko priobalje za eksploataciju, no jednu je milju od obale bilo dopu\u0161teno loviti samo doma\u0107im ribarima. Me\u0111utim, s vremenom su ribari sve vi\u0161e primje\u0107ivali da je ulov \u0161kombri i sku\u0161a sve manji, a sardele da su gotovo nestale iz rapskih voda. Ipak je krajem 19. stolje\u0107a na rapskome trgu ponuda ribe bila raznovrsna. Nudili su se veliki i mali arbuni za 30 do 36 nov\u010di\u0107a, ra\u017ea za 12 nov\u010di\u0107a, male i velike morske ma\u010dke za 10 do 12 nov\u010di\u0107a, lignje za 30, a sipe za 16 nov\u010di\u0107a, dok su se velike i male ro\u0161pe (grdobine mrkulje) nudile za 16 do 24 nov\u010di\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Prva ribarska zadruga osnovana je po\u010detkom 20. stolje\u0107a, a do 1938. godine je djelovalo njih \u0161est (npr. u gradu Rabu ribarska zadruga sv. Kristofora, u Supetarskoj Dragi ribarska zadruga sv. Petra, u Loparu ribarska zadruga sv. Ivana, a zadruge su bile i u Barbatu te na Lunu). Te godine je na Rabu ulovljeno 38 450 kg bijele ribe, a u samoj je op\u0107ini bilo registrirano 558 ribara, 207 la\u0111a na jedra, 4 la\u0111e na motor, 6 trata ljetnih, 46 trata zimskih, 3 tunere, 5 mre\u017ea za tune, 122 parangala, 85 vr\u0161a, 133 ferala, 320 osti.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 se po\u010detkom 20. st za vrijeme lova na tune u uvali sv. Eufemije njegovao jedan stari obi\u010daj. Kada bi se u dragi Dra\u017eica stavile u more tunere (mre\u017ee), la\u0111om bi se oti\u0161lo po fratra koji bi blagoslovio mre\u017eu i rad. Od prvoga ulova Samostanu bi se davala 1 tuna, a Samostan ribarima 6 l vina. Ostalo je svjedo\u010danstvo po kojemu se u Dra\u017eici znalo uloviti i do 200 kg tune.<\/p>\n\n\n\n

U Kronici Samostana u Kamporu<\/em> zabilje\u017eeno je i da su u no\u0107i 15. o\u017eujka 1937. godine Kampor\u010dani, bra\u0107a Petar, Franjo i Ante Kureli\u0107, koji \u017eive u Ogradama (Seraglie<\/em>) u Kamporu, uhvatili u mre\u017eu toliko in\u0107una i srdela da je toga bilo oko 25 quintala. Ljudi ne pamte tolikoga \u010duda! Tri su la\u0111e napunili!<\/em> (zabilje\u017eio fra O. Badurina). Ta ribarska \u0161torija<\/em> u\u010dinila je bra\u0107u Kureli\u0107 najaktivnijim poznatim ribarima na otoku Rabu.<\/p>\n\n\n\n

Sa\u0161a Poto\u010dnjak<\/p>\n\n\n\n

Izvori: T. de Stantiis; Della pesca nella Valle di s. Eufemia<\/em>; V. Coronelli, 1696.; Liber Inventariorum<\/em>, 18. st.; Acta Officialia<\/em>; fra Odoriko Badurina, Velika kamporska kronika<\/em>: II, III, IV, V.; Acta Communitas<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tekst je objavljen na info panelu TZ Grada Raba, koji je postavljen uz samostan sv. Bernardina Sijenskoga u Kamporu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na ovom mjestu mo\u017eete prona\u0107i razne medievisti\u010dke, kulturnopovijesne zanimljivosti. Sagledavaju\u0107i srednji vijek kao longue dur\u00e9e, ”medievisti\u010dke crtice” pokrivaju sve teme i zanimljivosti, od kasne antike do srednjovjekovlja u popularnoj kulturi. Pozivamo sve zaljubljenike u srednji vijek da nam se jave na rimah@ffri.uniri.hr ukoliko \u017eele objaviti poneku medievisti\u010dku crticu. Tematska biciklisti\u010dka staza Stari put na otoku<\/p>\n

Read More <\/i><\/a><\/span><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-212","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/212","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=212"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/212\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1085,"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/212\/revisions\/1085"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/rimah.uniri.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=212"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}